“Kad god postoje dodatne informacije koje omogućavaju neku vrstu pojašnjenja, bićemo zainteresovani da radimo na osnovu ovih informacija. (...) Nemamo dodatnih informacija koje bi nam omogućile da napravimo 'korak' u odnosu na ove radove”, izjavio je Pedro Adão e Silva, u Lisabonu, nakon sastanka s upravnim odborom Kulturnog centra Belém.
Prošlog novembra, javno tužilaštvo je otkrilo da je javni tužilac zatvorio istragu o nestanku 94 dela iz državne zbirke savremene umetnosti.
Istragu je u julu 2020. godine otvorilo Odeljenje za istrage i krivične akcije (DIAP) iz Lisabona, nakon što je Ministarstvo kulture poslalo izveštaj Generalnog direktorata za kulturnu baštinu (DGPC) Ministarstvu za javnost kako bi se utvrdilo gde su nestali radovi su bili.
U izvještaju DGPC-a pominju se 94 umjetnička djela iz bivše kolekcije SEC-a (državnog sekretara za kulturu) čija je lokacija nepoznata, te 18 drugih umjetničkih djela „čija lokacija nije poznata, ili je potrebno ispraviti kod portugalskog centra za Fotografija”, u Luci.
U izvještaju DGPC-a se upozorava da "postojanje djela koja treba locirati predstavlja slabost u kolekciji" savremene umjetnosti.
Tada je tadašnji ministar kulture Graca Fonseca najavio da će izvještaj biti poslan javnom tužilaštvu, pravdajući se da ministarstvo nema istražna ovlaštenja.
Sa svoje strane, PGR je dokument proslijedio DIAP-u u Lisabonu, gdje je pokrenuo istragu koja je na kraju arhivirana.
Upitan danas od strane Luse da li će Ministarstvo kulture preduzeti dalje korake da reši nestanak i razjasni lokaciju predmetnih umetničkih dela, Pedro Adão e Silva je bio lakonski: „Zamjenik je svrgnut, tako da ni sama kruna nije bila sposobna da raditi".
Pokrenuta 1976. godine, takozvana SEC kolekcija – trenutno Nacionalna zbirka savremene umjetnosti (CACE) – okuplja stotine djela, uglavnom portugalskih umjetnika, kao što su Helena Almeida, Julião Sarmento, José de Guimarães, Abel Manta, Júlio Pomar, Ilda David, Noronha da Costa.
Uključuje i strane umjetnike kao što su Andy Warhol, Robert Mapplethorpe i Sebastião Salgado.
Prema izvještaju DGPC-a, među umjetničkim djelima čija se lokacija ne zna su gravure, crteži, slike, skulpture, između ostalih, Joséa de Guimarãesa, Malangatane, Xane, Helene Almeide, Jorgea Pinheira, Abela Mante, Júlia Pomara i Graça Moraisa .
„Stalno kruženje radova tokom više od četiri decenije postojanja zbirke, ne uvijek [vjera] praćeno osnovnim dokumentarnim dosijeom i u inventaru“, navodi se u izvještaju DGPC-a, koji je potvrdio generalni direktor Kulturna baština tog vremena, Paula Silva.
U prethodnom službenom dokumentu inventara zbirke iz 2011. godine navedeno je 170 djela čija lokacija nije poznata.
U ovom novom inventaru dosijei su ažurirani i očišćeni, podaci o lokaciji umjetničkih djela su precizirani, DGPC dostiže zbir od 94 djela djelimično nesigurno.
Još 18 drugih fotografskih radova također imaju nepoznatu lokaciju, ali nisu uzete u obzir u ovom popisu, jer ne spadaju u nadležnost DGPC-a, iako su javne prirode, jer su dio zbirke Centro Português de Fotografia, pod upravom Generalnog direktorata za knjige, arhive i biblioteke.
Trenutno pod kustosom Sandre Vieire Jurgens, Nacionalna zbirka savremene umjetnosti „pohranjena je i dostupna u referentnim institucijama, kao što su Fondacija Serralves, Fondacija kulturnog centra Belém, Fondacija Arpad Szenes – Vieira da Silva i Centar za savremenu umjetnost Coimbra, između mnogih drugih, kako u Portugalu, tako iu inostranstvu”, stoji na službenoj stranici CACE-a.
SS/(AG/TDI/JRS) // MAG